Skip to content

Kruševljanka u Nirnbergu – medicinska sestra Milica Miladinović

Sa samo 21 godinom medicinska sestra iz Kruševca, Milica Miladinović, je počela da radi u Nemačkoj. Otišla je sa nivoom jezika B2 Pflege i nostrifikovanom diplomom. Kako joj protiču prvi dani i nedelje?

Bila sam ranije u Nemačkoj, ali nikada u Nirnbergu. 02. decembra 2019. sletela sam u ovaj divan grad i moja priča počinje.

Prvog dana na aerodromu me je sačekala Frau Greiner iz Personnel-a. Poslodavac je organizovao agenciju za integraciju koja bi mi pomogla prilikom dolaska. Zajedno smo otišle prvo do stana. Poslodavac je organizovao privremeni smeštaj. Nakon toga otišle smo do Klinikum Nürnberg, moje novo radno mesto. Tada je bilo samo upoznavanje sa klinikom i rađenje preventivnih pregleda. Jako je bitno da sa sobom imate karton vakcinacije. Upoznala sam se sa direktorom, administracijom, GDPR-om (zaštitom podataka)… Sve je trajala oko 2-2,5 sata.

Zatim sam sa otišla da izvadim mesečnu kartu, sredim papire u banci, osiguranje. Velika je podrška kada to ne morate da završavate sami.

Početak mog rada počinje u četvrtak, 05. decembra. Frau Angela me je sačekala na klinici i pokazala mi je ceo operativni blok.

U Srbiji sam radila u privatnoj poliklinici, između ostalog, radila i u operativnoj sali. Sličan posao radim i sada – u operacionoj sali ORL. Ipak, razlika je dosta velika. Ovde su odeljenja ogromna i ima dosta prostora: odeljenje za pripremu pacijenta, odeljenje za uvođenje u anesteziju, operaciona sala. Takođe, sem instrumenata, svi setovi su za jednokratnu upotrebu.

Odmah ću demantovati da je na klinici sve brzo, juri-žuri i sa stresom. Ovde se radi sve lagano, bez žurbe. 🙂

Ujutru najpre imamo grupni sastanak, a nakon toga sastanak timova. Doktor daje instrukcije, napominje ako postoji pacijent sa određenim specifičnostima.

Moj posao ne podrazumeva direktnu negu pacijenata. Ja vodim dokumentaciju (sve se vodi: koliko tupfera, koliko gaze je bilo pre operacije, koliko posle; kada je pacijent došao, kada je počela priprema, kada je data anestezija, kada je pacijent pozicioniran), a pored toga, instrumentiram i radim kao pomoćno lice u sali – Springer. Sve se radi elektronski. Ja dovodim pacijenta, vršim pripremu pacijenta za operaciju. Imamo listu pitanja za svakog pacijenta, radim info razgovor, odvodim kasnije pacijenta u prostoriju za oporavak.

U svakom trenutku znam šta je moj posao, a šta posao kolega. 

Radi se u tri smene i sve tri smene se radi isti posao.

Ovde ima dosta prilika za usavršavanjem. Već ovog meseca idem na seminar o novim aparatima i prelazim na odeljenje opšte hirurgije.

Sve se radi na nemačkom jeziku, naravno. Ljudi sa Balkana ima, ali ne mnogo. To je, uglavnom, pomoćno osoblje, a medicinskih sestara nema mnogo. Sa jezikom sam se jako lepo snašla. Imala sam samo malih poteškoća prvih nekoliko dana da razumem kolege u sali kada nose maske, ali samo na početku. Ljudi su jako prijatni, hoće i da ponovo i uproste što je više moguće. Klinika omogućava i dodatno usavršavanje jezika.

Mislim da još uvek nisam svesna gde sam i kako sam uspela. Sve je prošlo jako brzo. Mislim da ću se tek za par meseci osvestiti. 🙂 Ali ja sam uvek tako radila, volim sebe da bacam u vatru. Znam da nisam pogrešila sa svojom odlukom.

Prijave su otvorene za medicinske sestre/tehničare bez obzira na posedovanje radnog iskustva u struci. Priključite se projektu Ekspertska migracija

This Post Has 0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back To Top